Pređi na sadržaj
Minijatura Žiče sa bočne strane: crveni zidovi, kula levo i kupola desno.
NemanjićiTabla 03 · Sagrađena oko 1206–1221.

Žiča

Manastir Vaznesenja Hristovog, prvo sedište samostalne srpske crkve · Kraljevo

Žiču je podigao Stefan Prvovenčani između 1206. i 1221. godine. Tu je Sveti Sava 1219. smestio sedište samostalne srpske arhiepiskopije, a u njoj su krunisani kraljevi. Crvene fasade čine je prepoznatljivom i danas.

Kako je izgledala kad je podignuta

Žiča — Umetnička rekonstrukcija izgleda pri završetku gradnje.
Umetnička rekonstrukcija izgleda pri završetku gradnje. Privremena ilustracija, generisana računarom.

Minijatura i original

Prevucite klizač i uporedite minijaturu sa pravom Žičom kod Kraljeva. Obratite pažnju na crvenu boju fasada i na kulu nad ulazom.

Istorija

Kada je srpska crkva 1219. godine postala samostalna, njeno prvo sedište nije bila stara prestonica, već nova zadužbina kralja Stefana – Žiča. U njoj su se krunisali vladari i ustoličavali arhiepiskopi. Zato je narod pamti kao „sedmovratnu“ Žiču.

Pročitaj celoPrikaži manje

Manastir je podigao Stefan Nemanjić, srednji sin Stefana Nemanje. Radovi su počeli 1206. ili 1207. godine, a crkvu Vaznesenja Hristovog, ili Svetog Spasa, graditelji su u glavnom završili do 1221. godine. Stefan je 1217. godine dobio kraljevski venac i ostao zapamćen kao Stefan Prvovenčani, prvi krunisani kralj iz loze Nemanjića.

Veliku ulogu u podizanju manastira imao je njegov mlađi brat Sava. Kada je 1219. godine u Nikeji postavljen za prvog srpskog arhiepiskopa, Sava je sedište nove, samostalne crkve smestio upravo u Žiču. Prema Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture, on je bio i idejni autor nekih arhitektonskih rešenja i programa živopisa. Iz Carigrada je doveo slikare koji su oslikali crkvu.

Na Spasovdan, hramovnu slavu manastira, 1221. godine Sava je u Žiči sazvao crkveno-narodni sabor. Tu je, po pravoslavnom obredu, krunisao brata Stefana i rukopoložio episkope, svoje učenike. Prvovenčani je želeo da se i budući kraljevi krunišu u Žiči. Legenda kaže da je za svakog novog kralja probijana nova vrata, pa je manastir nazvan Sedmovrata.

Krajem XIII veka manastir je stradao u pljačkaškom upadu, najverovatnije neposredno posle 1291. godine. Sedište arhiepiskopije tada je preneto u crkvu Svetih apostola kod Peći. Početkom XIV veka Žiču je obnovio kralj Milutin, pa u crkvi danas postoje dva sloja fresaka: stariji, iz vremena oko 1220. godine, i mlađi, iz Milutinovog doba.

Pod turskom vlašću manastir je više puta pusteo i ponovo oživljavao. Obnova je počela 1856. godine, a u Žiči su miropomazani i kraljevi Aleksandar i Petar iz novog doba, nastavljajući tradiciju Nemanjića. Velika obnova između dva svetska rata izvedena je prema projektu arhitekte Aleksandra Deroka, uz staranje episkopa Nikolaja Velimirovića. Tada je podignuta i mala crkva Svetog Save.

Nemačka vojska je 10. oktobra 1941. godine bombardovala crkvu Svetog Spasa i spalila manastirske zgrade, štampariju i biblioteku. Posle zemljotresa 1987. godine usledila je velika konzervatorska obnova, zasnovana na naučnim istraživanjima, kojom je rukovodila arhitekta Milka Čanak-Medić.

Žiča je 1979. godine proglašena za nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja. Danas je ženski manastir Eparhije žičke, nadomak Kraljeva.

Ličnosti i događaji

  • Ktitor · oko 1166–1227

    Stefan Prvovenčani

    Srednji sin Stefana Nemanje. Vladao je kao veliki župan, a od 1217. godine kao prvi krunisani kralj Srbije. Podigao je Žiču i odredio da se u njoj krunišu srpski kraljevi. Napisao je i „Žitije Svetog Simeona“, o svom ocu. Sahranjen je u Studenici.
  • Prvi srpski arhiepiskop · oko 1175–1235

    Sveti Sava

    Rastko Nemanjić, najmlađi sin Stefana Nemanje. Zamonašio se na Svetoj gori i bio iguman Studenice. Godine 1219. postao je prvi arhiepiskop samostalne srpske crkve i njeno sedište smestio u Žiču. Uticao je na izgled crkve i njen živopis.
  • Obnovitelj · oko 1253–1321

    Kralj Milutin

    Kralj Srbije od 1282. do 1321. godine. Posle razaranja krajem XIII veka obnovio je Žiču, a njegovi slikari oslikali su crkvu drugi put, ponovivši prvobitni raspored fresaka.
  • Arhitekta · XX vek

    Aleksandar Deroko

    Arhitekta po čijem je projektu Žiča obnovljena između dva svetska rata. Izradio je i plan novog episkopskog dvora.
  • Događaj · 1219

    Samostalna srpska crkva

    Sava Nemanjić postaje prvi srpski arhiepiskop, a Žiča sedište autokefalne arhiepiskopije.
  • Događaj · 1221

    Sabor u Žiči

    Na Spasovdan Sava saziva crkveno-narodni sabor, kruniše brata Stefana po pravoslavnom obredu i postavlja episkope.
  • Događaj · posle 1291

    Razaranje i prenos sedišta

    Manastir strada u pljačkaškom upadu, a sedište arhiepiskopije prelazi u Peć. Početkom XIV veka Žiču obnavlja kralj Milutin.
  • Događaj · 1941

    Bombardovanje

    Nemačka vojska bombarduje crkvu i spaljuje manastirske zgrade, štampariju i biblioteku.
  • Događaj · 1987

    Zemljotres i obnova

    Zemljotres oštećuje manastir; obnova vraća crkvi Svetog Spasa izgled sa početka XIII veka.

Iz književnosti

O, raduj se, lavro sedmovratna Sveta Žičo na Moravi hladnoj! Uždi svoje plamene oltare, Otpoj slavu Bogu velikome, Zadužbino Bogu posvećena;
— Aleksa Šantić, Neimenovana pesma („Gore naše propojte veseljem…“), 1903, 1903

Ovim stihovima Aleksa Šantić 1903. godine pozdravlja Žiču kao krunidbeni manastir, u trenutku kada Srbija dobija novog kralja. Ime „sedmovratna“ podseća na legendu o vratima koja se otvaraju za svakog novog kralja.

Arhitektura

Raška škola

Žiča je jedna od prvih i najvažnijih crkava raške graditeljske škole. Njen izgled kasnije je postao uzor za mnoge srpske crkve XIII veka.

Crkva ima jedan brod sa kupolom, a sa strane se nalaze pravougaone pevnice i bočni paraklisi. Na istoku je široka apsida, a na zapadu unutrašnja i spoljna priprata sa visokom kulom. Fasade su obojene crveno, po ugledu na manastire Svete gore, a uz krovne vence teku romanički mermerni lučići (arkadice). Istočno od glavne crkve stoji mala crkva Svetih Teodora Tirona i Stratilata iz XIV veka.

Gde je original

Kraljevo

Otvori u Google mapama

Povezani spomenici

Izvori(6)
  1. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd, Manastir Žiča (SK 159), Informacioni sistem nepokretnih kulturnih dobara, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture (pristupljeno 4. 10. 2026), 2026
  2. Vikipedija (sr), Manastir Žiča, Vikipedija na srpskom jeziku, revizija 31046273 (pristupljeno 4. 10. 2026), 2026
  3. Vikipedija (sr), Stefan Nemanjić, Vikipedija na srpskom jeziku, revizija 31684135 (pristupljeno 4. 10. 2026), 2026
  4. Aleksa Šantić, Neimenovana pesma („Gore naše propojte veseljem…“), 1903, Tekst prema Vikizvorniku, revizija 10720, 1903
  5. Vikipedija (sr), Sveti Sava, Vikipedija na srpskom jeziku, revizija 31089418 (pristupljeno 4. 10. 2026), 2026
  6. Vikipedija (sr), Stefan Milutin, Vikipedija na srpskom jeziku, revizija 31740188 (pristupljeno 4. 10. 2026), 2026