
Mileševa
Manastir Vaznesenja Hristovog, zadužbina kralja Vladislava i grob Svetog Save · Prijepolje
Mileševu je u trećoj deceniji XIII veka podigao kralj Vladislav, unuk Stefana Nemanje. Tu su počivale mošti Svetog Save, pa je manastir postao središte njegovog kulta. Na njenim zidovima nalazi se Beli anđeo, jedna od najpoznatijih fresaka srpske umetnosti.
Kako je izgledala kad je podignuta

Minijatura i original
Galerija
Prevucite klizač i uporedite minijaturu sa pravom Mileševom kod Prijepolja. Obratite pažnju na oblik crkve i na dograđenu spoljnu pripratu.
Istorija
U kanjonu reke Mileševke, nedaleko od Prijepolja, nalazi se manastir koji je vekovima čuvao grob najpoštovanijeg srpskog svetitelja. Mošti Svetog Save prenete su u Mileševu ubrzo posle njegove smrti. Iako su ih Turci kasnije spalili, Mileševa je ostala mesto njegovog spomena.
Pročitaj celoPrikaži manje
Manastir sa crkvom Vaznesenja Hristovog podigao je Vladislav, sin kralja Stefana Prvovenčanog i unuk Stefana Nemanje. Prema Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture, građen je u trećoj deceniji XIII veka, a freske u crkvi nastale su pre 1228. godine. Vladislav je gradnju počeo još kao kraljević, a presudnu ulogu u podizanju i oslikavanju manastira imao je njegov stric, arhiepiskop Sava. Vladislav je bio kralj Srbije od 1234. do 1243. godine i sahranjen je u Mileševi.
Sava je umro 1235. godine u Trnovu, u Bugarskoj. Vladislav je preneo stričeve mošti u Mileševu. Tada je uz crkvu podignuta i oslikana spoljna priprata sa dve bočne kapele. Mileševa je postala ishodište kulta Svetog Save i jedno od najvažnijih duhovnih i umetničkih središta srpskog naroda.
Ugled svetiteljevog groba bio je toliki da su se tu krunisali i vladari susednih zemalja. Godine 1377. u Mileševi je krunisan Tvrtko I Kotromanić, kralj Bosne i Srbije. Stefan Vukčić Kosača je 1446. godine uzeo titulu „hercega od Svetog Save“, po kojoj je kasnije Hercegovina dobila ime.
Ni pod turskom vlašću manastir nije zamro. U XVI veku u njemu je radila štamparija, koja je izdala nekoliko liturgijskih knjiga, a živopis je obnavljan u XVI i XVII veku. Godine 1594. Turci su odneli Savine mošti u Beograd i spalili ih, u pokušaju da slome duh naroda. Manastir je više puta stradao krajem XVIII i u XIX veku, a obnovljen je 1860-ih godina, kada je izgled crkve znatno izmenjen. Posle Drugog svetskog rata freske su očišćene i konzervirane.
Mileševa je nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja. Danas je sedište eparhije Srpske pravoslavne crkve, a sarkofag Svetog Save obnovljen je 2003. godine.
Ličnosti i događaji
Ktitor · vladao 1234–1243
Kralj Stefan Vladislav
Sin Stefana Prvovenčanog i unuk Stefana Nemanje. Podigao je Mileševu, u koju je preneo mošti svog strica Svetog Save i gde je i sam sahranjen. Njegov portret sa modelom crkve u rukama smatra se remek-delom umetnosti XIII veka.Svetitelj · oko 1175–1235
Sveti Sava
Prvi arhiepiskop samostalne srpske crkve. Imao je presudnu ulogu u podizanju Mileševe. Posle smrti u Trnovu njegove mošti su prenete u Mileševu, koja je postala središte njegovog kulta.Kralj Bosne i Srbije · XIV vek
Tvrtko I Kotromanić
Bosanski vladar, koji se 1377. godine u Mileševi krunisao za kralja Bosne i Srbije.Herceg od Svetog Save · XV vek
Stefan Vukčić Kosača
Velmoža koji je 1446. godine u Mileševi uzeo titulu „hercega od Svetog Save“. Po toj tituli oblast kojom je vladao nazvana je Hercegovina.Događaj · 1236/1237
Prenos moštiju Svetog Save
Kralj Vladislav prenosi mošti svog strica iz Trnova u Mileševu.Događaj · 1377
Krunisanje Tvrtka I
U Mileševi se Tvrtko I Kotromanić kruniše za kralja Bosne i Srbije.Događaj · 1446
Herceg od Svetog Save
Stefan Vukčić Kosača uzima titulu po kojoj Hercegovina dobija ime.Događaj · 1594
Spaljivanje moštiju
Sinan-paša odnosi mošti Svetog Save iz Mileševe u Beograd i spaljuje ih na Vračaru.
Iz književnosti
Mileševo slavi se Telom Svetog Save Koga slave svi Srbi S obe strane Save; Sinan-paša vatru pali Telo Svetog Save spali, Al’ ne spali slave, Niti spomen Save.
Ovo je jedna od strofa „Himne Svetom Savi“ („Uskliknimo s ljubavlju“), u verziji koju donosi crkveni kalendar Srpske pravoslavne crkve. Strofa u nekoliko stihova priča celu priču Mileševe: svetiteljevo telo u manastiru, lomaču 1594. godine i spomen koji vatra nije mogla da uništi.
Arhitektura
Raška škola
Crkva Vaznesenja Hristovog pripada raškoj stilskoj grupi. Ima jedan brod, oltarski prostor podeljen na tri dela i kupolu nad presekom broda i pevnica. Priprata je zidana istovremeno sa crkvom. Za razliku od starijih raških crkava, Mileševa je znatno šira na istočnoj nego na zapadnoj strani.
Oko 1236. godine dozidana je spratna spoljna priprata sa bočnim kapelama Svetog Đorđa i Svetog Dimitrija. Prilikom obnove u XIX veku priprata je nadvišena i dobila kube, a izmenjeni su i oblici kupole i prozora.
Freske Mileševe ubrajaju se među najbolja evropska ostvarenja XIII veka. Slikane su na zlatnoj pozadini, kao da oponašaju mozaik. Najpoznatija je freska Mironosice na grobu Hristovom, sa Belim anđelom. Remek-dela su i Bogorodica iz Blagovesti i ktitorska kompozicija sa portretom kralja Vladislava.
Gde je original
Prijepolje
Povezani spomenici
Izvori(5)
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd, Manastir Mileševa (SK 161), Informacioni sistem nepokretnih kulturnih dobara, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture (pristupljeno 4. 10. 2026), 2026
- Vikipedija (sr), Manastir Mileševa, Vikipedija na srpskom jeziku, revizija 31447336 (pristupljeno 4. 10. 2026), 2026
- Vikipedija (sr), Stefan Vladislav, Vikipedija na srpskom jeziku, revizija 30914308 (pristupljeno 4. 10. 2026), 2026
- Nepoznat autor, Himna Svetom Savi („Uskliknimo s ljubavlju“), strofa o Mileševi, Crkveni kalendar Srpske pravoslavne crkve 2015; tekst prema Vikizvorniku, revizija 136427
- Vikipedija (sr), Sveti Sava, Vikipedija na srpskom jeziku, revizija 31089418 (pristupljeno 4. 10. 2026), 2026

